the blessed dead

Looked Down Upong With Scorn
We Work the Fields of the Masters
And Share Not the Bounty of the Black Earth

Destitute Servile Cast Out
Affording No Tomb
We Shall Be Buried
Unprepared in the Sand

We Shall Never Be The Blessed Dead

Scorned By Asar
Condemned at the Weighing of the Heart
We are Exiled from the Netherworld
Serpents fall Upon us Dragging us Away
Ammitt Who Teareth the Wicked to Pieces

Pale Shades of the UnBlessed Dead
None Shall Enter Without the Knowledge
Of the Magickal Formulas
Which is Given to Few to Possess

Not for Us to Sekhet Aaru
Our Souls Will be Cut to Pieces with Sharp Knives
Tortured Devoured
Consumed in Everlasting Flames

We Shall Never Be The Blesse
====================================================================
Otep - Thots
nothings changed,
the senates still corrupt,
& the emporer remains insane...
and everyday,
is a new strain of slaughter...
supply lines are less protected,
evil on all sides,

eye can smell the death on your flesh
-- creeping in...

trapped within the twisting fingers of fear,
and all eye see is ewe...
that face...
those eyes...
burning like leprosy...
eye can see u there...
poisoning the air,

prostituting Nationalism...

and eye want to attack,
to rip out your heart and lay your flat on your back,
and vomit a world of agony and truth,
into your throbbing illness of memory,

... and hate guides our way...
... .
eye long for the icy slap of a belt across my back,
for the acceptance of death and blind cave war,
the giving sleep of depression,
the sweet elucidation of savage, meaningless aggression,

chiseled in the meaty forearms of Mother Jupiter and his slave disciples,
in the harem tents - outside...
just beyond the edges - eye ride..
a cycloptic mare into the fires of imagination...
a river of plagues...

eye need something to remind me eye am still sinning,
that pain is important,
that wurdz matter,
that healing in possible,
that eye am not alone ... in this...
- guard the houses
- triple the watch
- maidens, dig up your sorcery
- sirens, sharpen your rocks

... ewe will eat my pain again,

whatever u need...
what... ever u need...

unite messiah
ME!!!!!!!!
=====================================================

Poruka od: New_Order Novembar 19, 2004, 06:02:26 am
--------------------------------------------------------------------------------

One

Is it getting better
Or do you feel the same
Will it make it easier on you
Now you got someone to blame
You say one love, one life
When it's one need in the night
It's one love
We get to share it
It leaves you baby
If you don't care for it

Did I disappoint you
Or leave a bad taste in your mouth
You act like you never had love
And you want me to go without
Well it's too late tonight
To drag the past out into the light
We're one but we're not the same
We get to carry each other, carry each other
One
===============================================================

Wait and Bleed

I've felt the hate rise up in me...
Kneel down and clear the stone of leaves...
I wander over where you can't see...
Inside my shell, I wait and bleed...
Goodbye!

I wipe it off on tile, the light is brighter this time
Everything is 3D blasphemy
My eyes are red and gold, the hair is standing straight up
This is not the way I pictured me
I can't control my shakes
How the hell did I get here?
Something about this, so very wrong...
I have to laugh out loud, I wish I didn't like this
Is it a dream or a memory?
Not I've felt the hate rise up in me...
Kneel down and clear the stone of leaves...
I wander over where you can't see...
Inside my shell, I wait and bleed...
Get outta my head cuz I don't need this
Why I didn't I see this?
I'm a victim - Manchurian candidate
I have sinned by just
Makin' my mind up and takin' your breath away
I've felt the hate rise up in me...
Kneel down and clear the stone of leaves...
I wander over where you can't see...
Inside my shell, I wait and bleed...
Goodbye!

You haven't learned a thing
I haven't changed a thing
My flesh was in my bones
The pain was always free
I've felt the hate rise up in me...
Kneel down and clear the stone of leaves...
I wander out where you can't see...
Inside my shell, I wait and bleed...
And it waits for you

evergreen

Parni Valjak
Hvala ti

Pred vratima njenog stana
ja sam ostavljao svoje brige
i dileme i strahove
odagnati ona je mogla

Pored nje bih nasao mir
titrajem bi znala
nikad nista trazila nije
a toliko tog mi dala
hvala ti, hvala ti
hvala ti, hvala ti

Otkako je nema
uvidjam koliko mi znaci
nikad, nikad, nikad vise
takvu zenu necu naci

Hvala ti, hvala ti, hvala ti
sto si vjerovala kada nitko nije
sto si pomogla da i dalje
svoje snove snijem
hvala, hvala ti

Pricao sam joj o ljubavi
koju ne mogu naci
a nikad nisam pomislio
zasto je uvijek sama
kakva sam ja budala

---------------------------------------------

Josipa Lisac
O jednoj mladosti

Jedna mladost jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom

Pricaju ti price te
i svaka ima svoj sretan kraj
Al presucuju da taj svijet
krade bas tvog sunca sjaj

Jedna mladost jedan san srece
Al do nje jos dalek dug put
I dok srce na svoj put krece
U taj svijet procvao i zut

Odjednom ce shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tog
Od prve rijeke
svijet tece bez cilja svog

Tko zna, mozda na me
ceka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku
kad kad nikne divan cvijet

Mozda, tko zna,
jedna od sretnih,
jedna od tisucu
bit cu bas ja
O da znam...
==================================================
Pristao sam bicu sve sto hoce
Evo prodajem dusu vragu svome
I ostacu samo crna tacka
Poslije ove igre kad me slome
Kad me mirno slome
Pristao sam bicu sve sto hoce
La la la la la la la la la la

Mislio sam da se zvijeri boje
Ove vatre koja trag mi prati
I to sam mislio
A sad nosim kako mi ga skroje
Po meni se nista nece zvati
Po meni se nista nece zvati

Zablude sam, evo, prestao da brojim
Nemam kome da se vratim kuci
Dokle pjevam dotle i postojim
Prijatelji bivsi, prijatelji buduci
Pamtite me po pjesmama mojim
Pamtite me po pjesmama mojim

=============================================

Aki Rahimovsk & Dado Topić - Molitva

K'o da nemam snage da nastavim,
kao da je pjesmi kraj,
lagano se topim i nestajem,
i moje pjesme više nisu ljubavne,
gubim vjeru, a ona mi je sve...

A onda svane novi dan i ja se zaljubim,
u ovo nebo iznad nas, i sunce što se smješi,
ko kad majka oprašta, djeci što su bila nestašna,

REF:A kaži kako dalje kad, kad se nebo zamrači,
kad se spuste oblaci, kad se sunce ne vidi,
al' kaži kako dalje kad ljubav nestane, kad se riječi istroše,
kad se natrag, kad se natrag ne može.

Mama, zar si lagala kad si govorila,
da dobro uvijek pobjeđuje,
i kad ne znaš kojim putem,
treba putem ljubavi,
i da smo ispred boga isti svi....

REF:A kaži kako dalje kad, kad se nebo zamrači,
kad se spuste oblaci, kad se sunce ne vidi,
al'kaži kako dalje,
kad ljubav nestane, kad se riječi istroše,
kad se natrag, kad se natrag više ne može.

Tako malo vremena nam ostaje
kad nas stisnu godine
bez ljubavi sve prestaje
==============================================================
Leb i Sol - Cuvam noc od budnih

Sa desne strane nocas nema te
a znas da je krevet veci bez tebe
postelja cuva tvoje mirise
i stvari po sobi smeju mi se

Kao na strazi cuvam noc od budnih
ja sam samo jedan od sinova bludnih
pravih se reci uvek kasno setim
odgovor znam kad ostanem sam

Sa desne strane nocas nema te
a znas da je krevet veci bez tebe

I sta posle svega, isto pitanje
o da li me opet ceka skitnje

Kao na strazi cuvam noc od budnih
ja sam samo jedan od sinova bludnih
pravih se reci uvek kasno setim
odgovor znam kad ostanem sam
========================================
Parni valjak - Pusti nek traje

Pusti nek' traje, sve do kraj dobro je
Ne obecavaj nista, ja te ne trazim nista
Lijepo je i to je sve
Ma pusti nek' traje, jos je daleko svitanje
Nisam ni prvi ni zadnji mozda tek nesto drazi
Ne pretvaraj se

Ja sam samo jedan u nizu
Neznas mi ni broj
Ja sam samo dok sam ti blizu
Tad sam tvoj, samo tvoj

Al' sutra, sutra je novi dan
Citav zivot do sutra, cijeli roman do jutra
Pusti sad to
Jednom netko ce doci, doci da ostane
Mozda bas ja, tko to sada zna?Izvodjac: Parni valjak
Pesma: Povratak ratnika

Ako pitas da l' boljelo
Samo bljesak munje i gotovo
Priznajem da sam se bojao
Samo korak do vjecnosti
To nisu scene is filmova
Tu nema statista
Krv je slana, ljepljiva

I od borbe i od rana jos je gori strah
Kad se vratim sto cu naci u tvojim ocima
Jos malo, par minuta do stanice
Jos malo i ja cu znati sve

Daj poljubi me, daj poljubi me
Usnama mi svojim lijecis rane sve
Daj poljubi me, kao nekada
Manje znace rijeci od tvog pogleda
Pomozi mi da zaboravim, tvoje srce zna
Djecaka ratnika

Kad zazmirim ista slika prolazi
Sto smo mi to Bogu zgrijesili
Jos malo, par minuta do stanice
Jos malo i opet kraj tebe


Ima jos vremena
==============================================

Mesa

‎
"Smisao je gorak: covjek treba da se odrece svega sto bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razocarenje neizbjezni. Moramo se odreci ljubavi, da je ne izgubimo. Moramo unistiti svoju ljubav, da je ne uniste drugi. Moramo se odreci svakog vezivanja, zbog moguceg zaljenja.
Misao je surovo beznadna. Ne mozemo unistiti sve sto volimo, uvijek ce ostati mogucnost da nam to uniste drugi."
Mesa Selimovic

TAJNA O SVIJETU--------....i LICNO. S MESOM ,,,,,
,SVIJET MI JE ODJEDNOM POSTAO TAJNA I JA SVIJETU,,,,,,,,,,,,,,STALI SMO JEDAN PREMA DRUGOM,ZACUDJENO SE GLDAMO,GLEDAMO SE I NERASPOZNAJEMO SE,
NI NERAZUMIJEMO SE - VISE!! NEKI SU GLUHI NA TUDJE RIJECI , ONI SU NESRECA I SEBI I DRUGIMA---AL , UVJEK TREBA POKUSATI,,,PITACETE; ZASTO,,,,PA , NIZASTO ,,DA BUDE MANJE GLUHO I PUSTO,

Ja ne biram ono sto imam,nebiram ustvari nista, ni rodjenje, ni porodicu, ni ime,,,ni grad,ni kraj ,ni narod,,,meni je sve nametnuto,Jos je cudnije sto to moranje pretvaram u ljubav,jer nesto mora biti moje zato sto je sve tudje.I prisvajam ulicu i grad,kraj i nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva.Zbog straha od praznine od svijeta bez mene,ja ga otimam ,ja mu se namecem,a mojoj ulici je svejedno i nebu nada mnom je svejedno,,al necu da znam za to svejedno...dajem im svoje osjecanje udahnjujem im svoju ljubav da mi je vrate.

A,,ZIVI , ZIVI NE ZNAJU NISTA, POUCITE ME MRTVI KAKO SE MOZE UMRIJETI BEZ STRAHA ILI BAR BEZ UZASA,,JER I SMRT JE BESMISAO KAO I ZIVOT1



SVE JE MOGUCE,SVE JE NA DOHVAT RUKE,SAMO SE COVJEK NE SMIJE PREDATI......"Tesko je dok se odlucis,tada sve prepreke izgledaju neprolazne,sve teskoce nesavladane.Ali kada se otkines od sebe neodlucnog,kada pobjedis svoju malodusnost,otvore se pred tobom nesluceni putevi i svijet nije vise skucen i pun prijetnji.
Kako su ljudi nesavrseni.
Ne mogu da zive sami,postoje samo kao jedna polovina.
Drugu traze u zeni, u drugom covjeku,u lazi.
Potrebna mi je ta druga polovina,a o njoj nista ne znam.
Drugi covjek je zatvorena kutija i nista iz njega nece izaci ako to on ne zeli.
Mi mozemo da stojimo pred tajnom danima,nista nam se nece otkriti.
Nepotpuni smo,a zatvoreni.
Postali smo neprirodni,odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad,ko zna kakvi,izgubili smo nevinost.
Ljudi misle zlo jedan drugom.
Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj cistoti.
Postojao je neki filozof koji je to predlagao ljudima.
Nisu ga poslusali.
Smatrao sam duznoscu i srecom da sebe i druge cuvam od grijeha.
I sebe,uzalud je kriti.
Grijesne misli su kao vjetar,ko ce ih zaustaviti?
U cemu je poboznost,ako nema iskusenja koja se savladavaju?
Covjek nije Bog,i njegova snaga je bas u tome da suzbija svoju prirodu,tako sam mislio,a ako nema sta da suzbija,u cemu je onda zasluga?
Sada o tome mislim drugacije.
Na koljenu mi je hartija koja mirno ceka da primi moj teret,ne skidajuci ga s menei ne osjecajuci ga sama,preda mnom je duga noc bez sna,i mnoge druge noci,na sve cu stici,sve cu uciniti sto moram i da se opustim i da se odbranim,zurba nije potrebna,a vidim da ima stvari o kojima mogu pisati sada,i poslije mozda nikad vise.
Kad dodje vrijeme,i zelja da se kazu druge,i one ce doci na red.Osjecam kako stoje nagomilane u magazama moga mozga,i vuku jedna drugu,jer su povezane,nijedna ne zivi sama za sebe,a opet ima nekog reda u toj guzvi,i uvijek jedna,na znam kako,iskace izmedju drugih i izlazi na svijetlo,da se pokaze,da osine ili utjesi.Ponekad se guraju,nasrcu jedna na drugu,nestrpljive,kao da se boje da ce ostati nerecene.
Polako,za sve ima vremena,dao sam ga sebi,a sudjenje ima suocenja i svjedocenja,necu ih mimoici,i moci cu na kraju da donesem presudu sam sebi,jer sam ja u pitanju,niko drugi samo ja.
Svijet mi je odjednom postao tajna,i ja svijetu,stali smo jedan prema drugome,zacudjeno se gledamo,ne raspoznajemo se,ne razumijemo se vise"... M.Selimovic
=======================================================================
==========================================================

Svijet je postojao prije ljudi, postojaće i poslije ljudi.Ali,šta se to nas tiče ? Neka o tome brinu bića koja ce tada živjeti.Mi svoju brigu ne možemo prepustiti nikome , i moramo se učiti moći ljubavi , da od života ne stvorimo mučilište.
Što se tiče duše , i on je mislio o tome , jer se teško oteti strahu i nespokojstvu zbog kratkog života i zbog nestanka u nepoznatoj tami večnosti. I razmisljajuci,ucinilo mu se da postojeći red čovjekovog rasta i razvitka nije pravedan.Čovjek se radja kao nevino dijete , koje ne zna ništa o sebi , o svijetu , o grijehu , o poniženju , o prestižu , sve mu je novo i svježe , sve mu je divno jer mu je duhovni život nerazvijen.
Poslije živeci,stiče iskustvo,veoma dugo, veoma naporno, i čim potpuno sazri javlja se misao o smrti. Umire slab, izmoren, očajan,pritisnut mislima o krivicama koje je sebi natovario na vrat, nezadovoljan zbog onog sto nije učinio, jer je to samo želio i nije se usudio, izbezumljen zbog besmisla iza sebe i neprozirne tajne ispred sebe.

Smrtno uplašen,bez oslonca koji bi mu mogla dati samouvjerenost, da je živio jedino po odlukama svoje čiste savjesti ,očajnički misli o vječnoj duši, o trajanju bez prestanka , o mogućnosti da negdje i nekad nađe ipak neki smisao.Tako završava neslavno,potpuno dotučen.
A koliko bi bolje bilo da se rađamo kao starci, da polako postajemo sredovječni, postepeno zaboravljajući prvobitni strah od smrti, pa oslobođeni mladići, dovoljno lakomisleni da ni o čemu ne mislimo suviše ozbiljno, pa bezbrižna djeca, a da umremo kao novorođenčad, ne znajuci ništa ni o čemu, čisti kao zametak. Kakva bi to divna i slobodna smrt bila !

Ali kada ne može biti tako, spas je u osvajanju ljubavi i čovječnosti. Tako se lakše živi i lakše umire."...


Tvrdjava ~ Meša Selimović

POEZIJA--nasa!,,,SANTIC, BRANA CRNCEVIC

Ima nesto

Ima nesto sto u nama ima
Sto nas drzi u istome vencu,
Ima nesto isto u ljudima,
Ima neke Bosne u Slovencu


Svi smo zacin u istome loncu,
Oko Nisa ima nesto Backe,
Ima neke Like u Slavoncu,
Zapivajmo pisme bunjevacke.


Ima nesto sto u nama ima,
Nekog divnog inata od zlata,
U predelu oko divljeg Lima
Lezi jedno parcence Banata.


Ima nesto sto u nama ima
Sto nas drzi u istome vencu,
Ima nesto isto u ljudima,
Ima neke Bosne u Slovencu.
Brana Crncevic
=======================================================


Nijedan pisac nije toliko nalicio na svoje knjizevno djelo koliko Aleksa Santic.

.... bio najvece djete u nasoj knjizevnosti. Njegove pjesme su pune njeznosti i kada prijete tiranu, a nude naivnosti i kad se dave u ljubavnim otrovima. Cjelog zivota ovaj pjesnik ostade bez smisla da postoje zli ljudi i divlje zivotinje. Izgledalo mu je do smrti vjerovatnije i da se Sunce okrece oko Zemlje negoli Zemlja okolo Sunca. U mladosti bogat i apolonski ljep, nije razumjevao: ni mrznju prostaka ni zavist fukare; ne djeleci ljude na dobre i zle, djelio ih je na prijatne i dosadne. I smatrao je za ljudsku tragediju sto je bilo vise dosadnih nego zlih. Santic je fanatican prijatelj i plemenit neprijatelj,, radosna i viteska pojava da sobom donose sunce gde god je dosao. Santic je u svom Mostaru izgledao kao velmoza, koji je onde gde je zivio istovremeno i vladao.
======================================
BIR HADŽI-BOBO
Atanasiji Šoli


Svi mi vele: bolan, dozovi se tobe!
K'o da nema tobe u Bir Hadži-Bobe,
Kao da sam neki dinsuz bez imana,
Te ne slušam, sankim, sure iz Korana!
A ja davno, biva, klanjao na Ćabi
I znam sve što kažu hodže i ćitabi!
Pa što će mi ludi nasijat uleme
Kad Bir Hadži-Bobo hasul je u sveme?!
Ili je to đunah što dunjaluk volim?
Što se za dunjaluk svom Alahu molim?
Što mi hućum dođe pa po heftu dana,
Sam u bašti slušam bumbule sa grana,
Kako haber daju s đula i behara
A ja merak vežem golem bez karara:
Uz nargilu pušim i rakiju pijem, -
Bumbulovom pjesmom džan i hudžud grijem?!
Pa da li je s toga na me haram pao,
Što ja volim ono što je Allah dao
Il' me belćim zato susretate mrko,
Za ženskim iksanom što ja, beli, crko'?
Što su za me, butum, sve mahale čule,
Što curama bacam u mušèbak đule?
I što one meni selam čine same
Pa narančom žutom hitaju se na me,
A ja činim hvalu i dovu Alahu,
Što žensko čeljade stvori na dunjahu?
Pa da li je s toga na me haram pao,
Što ja volim ono što je Alah dao?!
Neka žive mudri u svome haráru,
A ja ću i dalje 'vako u beharu
Slušati gdje bumbul pjesmom trese grane,
Kako haber daje na četiri strane,
I ko ima srca na ljubav ga zove,
Da ljubeći čini svom Alahu dove!
Ja ću tamo gdje mi primaju seláme,
Tamo, crne oči gdje gledaju na me
Tamo, gdje je Zejna, Najla i Emina, -
Što ih ljepših nema butum do Vidina!
Ja ću tamo, gdje mi džan i sevdah nude!
Pa nek hasum na me sva mahala bude!
A vi se k'o hodže vladajte u svemu
I hajdete tamo u mudru ulemu,
A ja neću vaših sabura ni tobe,
Jar đunâhâ nema u Bir Hadži-Bobe!
==========================================

Vi mi niste došli u trenutku nekom -
Ja vas u rođenju svom donesoh svijeh:
Kô suze i smijeh, kô čednost i grijeh,
Kao krv i strasti sa plimom i ´sekom.

...Vi ste moga bića nerazdvojni dio -
U dnu duše moje rastete, i s grana
Vašijeh ja plod berem - blago svojih dana,
I bez vas bih samo puki sirjak bio...

Sve dok ste u meni, nikad putem grubim
Neće srce poći... Slavim vas i ljubim,
Vi, zvezde u svodu moje noći trajne!

Vi, jezera moja, što na hridi nage
Moga pusta žića prosipate drage
Rumene korale i smaragde sjajne.-Aleksa
================================================================================
O klasje moje

O klasje moje ispod golih brda,
Moj crni hljebe, krvlju postrapani,
Ko mi te stedi, ko li mi te brani
Od gladnih ptica, moja muko tvrda?


Skoro ce zetva... Jedro zrnje zrije...
U suncu trepti moje rodno selo.
No mutni oblak pritiska mi celo,
I u dno duse grom pada i bije.


Sjutra, kad ostri zablistaju srpi
I snop do snopa kao zlato pane,
Snova ce teci krv iz moje rane -
I snova pati, seljace, i trpi...


Svu muku tvoju, napor crnog roba,
Pojesce silni pri gozbi i piru...
A tebi samo, ko psu u sindziru,
Bacice mrve... O, sram i grdoba!...


I niko nece cuti jad ni vapaj -
Niti ce ganut bol pjanu gospodu...
Seljace, goljo, ti si prah na podu,
Tegli i vuci, i u jarmu skapaj!


O klasje moje ispod golih brda,
Moj crni hljebe, krvlju postrapani,
Ko mi te stedi, ko li mi te brani
Od gladnih ptica, moja muko tvrda?
Santic
========================================

Paluba puna.Ruke uzdignute
Pozdrav salju i rupcima masu.
U mnostvu ovih vidim celjad nasu,
Naslonili se na pervaz pa cute...


Zemljaci moji, dokle cete, dokle?
"Tamo daleko! Jer nas usud prokle
I na nas pade tvrda tuca s neba..."


A zar vam nije zavicaja zao?
"Zao je brate... Bog mu srecu dao...
No hljeba nema... Zbogom! Hljeba... hljeba
==========================================

Mi znamo sudbu

Mi znamo sudbu i sve sto nas ceka,
No strah nam nece zalediti grudi!
Volovi jaram trpe,a ne ljudi-
Bog je slobodu dao za covjeka.


Snaga je nasa planinska rijeka,
Nju nece nigda ustaviti niko!
Narod je ovi umirati sviko
U svojoj smrti da nadje lijeka.


Mi put svoj znamo,put Bogocovjeka,
I silni kao planinska rijeka,
Svi cemo poci preko ostra kama!


Sve tako dalje, tamo do Golgote,
I kad nam muske uzmete zivote
Grobovi nasi borice se s vama
===================================
Vracanje

Kad mi opet dodjes, ti mi pridji tada,
Ali ne ko zena sto cezne i voli,
Nego kao sestra bratu koji strada.
Trazec mekom rukom mesto gde ga boli.


Puna nostalgije beznadezne, duge,
Ne secaj me nikad da bi mogla doci
Zadocnela radost iz dubine tuge,
Ko ponocno sunce iz dubine noci.


Jer ti ne znas, bedna kroz sve dane duge
Da te voljah mesto ko zna koje zene
U tvom caru ljubljah sav car neke druge...
I ti bese samo sen necije sene..Ducic
===============================================================


Bosno, nemoj danas oblaciti na se
Zalosno odjelo, no, krepka i vedra,
Primi kosti svoje lijepe djece carske
...I sahrani toplo u majcina njedra.
...Njima humka to je tvoja dijadema
Velicanstva, slave, ponosa i casti!
Iz te drage humke svakoga ce dana
Jedno novo stablo nase snage rasti.
Ako bi nam kada vjeru ocaj skrhô
Na ovome grobu vjeri bice lijeka,
I svijetla i cista, s nebom u dubini,
Poteci ce snőva kô planinska rijeka.
I dodje li koji stranac da te pita
sta najljepse imas, ti, gorda i vedra,
Pokazi mu svetu humku mucenika,
Kô besceno blago materinskog njedra.
Santic.
======================================================


Zaboravimo slike prošlih dana,
Kad nismo znali da smo pleme isto,
Kad je u ruci ljut jatagan blistô
Poprskan krvlju bratovljevih rana.
Zaboravimo da smo bojem dugim
Ognjišta svoja potkopali sami,
Sa svoje mržnje ostali u tami
I svoje glave spustili pred drugim.
Zaboravimo! Jedna nam je mati -
Jedno smo stablo a sa jedne grude,
Pa nek nam jedna i misao bude
Što će nam srcu nove snage dati.
Uz tvrda rala nek sa njiva naši'
Odjekne pjesma jaka kô val brzi,
Pjesma mirenja koju tuđin mrzi
I kao sova sunca nje se plaši.
Posijmo sjeme, a da zdravo bude,
I bog će svoga blagoslova dati,
I jednog dana svijeh će nas zvati
Da zlatnom žetvom nagradi nam trude.
Gle, svako stablo granama se brani
Kad dođe vjetar da mu trga žile,
Pa bud'mo i mi obrana i sile
Zemlji otaca što nas hljebom hrani.
santic
==================================================================


NA UBOGOM POLJU

Na ubogom polju moga zavičaja
Ne čuje se pjesma veselja i žetve,
Samo šum žalosni robinje Neretve
Hladan vjetar nosi preko pusta kraja.

Ovoj zemlji gospod sreće dao nije,
Pritiskô je jadom i čemerom dugim;
Dok se sunce rađa narodima drugim,
Nas studena zima razdire i bije.

O, zar nije dosta nevolje i tuge,
I surova pute što reže i bode?!
Vaj, uzaman more naše krvi ode...
Moja jadna zemljo, mi smo i sad sluge.

Gdje su naše muke?... Gdje su naše žrtve?
Zar ne čuje niko: sve jače i jače
Krv naših otaca kako ljuto plače
I kako se tresu one kosti mrtve?

Teško nama!... Eno, tuđin se veseli
I sva blaga naša otima i hara...
I bog mu pomaže i njime se stara,
A naš crni seljak crna hljeba želi.

Na ubogom polju svoga zavičaja
On ne pjeva pjesmu veselja i žetve...
Samo šum žalosni robinje Neretve
Hladan vjetar nosi preko pusta kraja.
=======================================================

ELEGIJA

Zasto se meni javljas tajno
Kada mi dusa tiho sniva?
I zasto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zasto me kroz noc stanes zvati,
I sta ti jadno srce iste?
Ta ja ti nemam nista dati,
O, ja sam pusto pepeliste.
Sve sto sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve sto sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duse svoje.
Pa zasto meni stupas snova,
Sta trazis ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Sto nekad na te ruze baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi dusa ne izda'ne.
===================================================

, KUDA STREMIŠ, MOJA ŽELJO LAKA?

O, kuda stremiš, moja željo laka,
Kô zlatan leptir preko mirnog dola?
Zar ne znaš tamo da je ruža svaka
Umrla davno od mraza i bola?

Misliš li: i sad veselo leprša
Lagana ševa, u jutru i veèe,
Nad bistrom vodom, sa visokog krša
Što doli pada i u ravan teèe?

Misliš li: tamo, u odlasku naglom,
Slušaæeš pjesmu plavooke Lade,
Da nikad neæeš dršæati pod maglom
Na hladnom kamu, kô sirak, bez nade?

Il' misliš tamo, u valima burnim -
U tom svijetu, da te dobro èeka,
I da æeš tako pod nebom azurnim
Provesti vijek bez suze, leleka?

Ne idi!... Tamo nema ni boravka!
Proljeæe žarko umrlo je davno...
Pod mraznim nebom smrznula se travka,
A vjetri zvižde kroz prodolje tavno.

Kô slaba tica, u vrtlogu tome
Gdje ljudi žive salomiæeš krila;
Vrati se, vrati zavièaju svome,
Vrati se srcu, tu gdje si i bila!

Il' slušaj! tamo gdje, pun hladnog inja,
Gust bršljen trepti i uvela trava.
Gdje vjetri tuže sa suhog rastinja,
Tu moja majka spava, mirno spava...

Na njenoj humci, gdje sam dugo plakô,
Anðeo èuva struk bosiljka meka...
Tu ostaj vjeèno! Tu je dobro svako -
Tamo te ljubav i svo blago èeka
=================================================

No ti si tužna... Ja čujem sve jače
Nad tobom kako crni dusi grokte,
Dok tvoje srce premire i plače.

Ja vidim kako svoje gnusne nokte
U njedra tvoja skup hijena rije -
Hoće da čupa i žedno, sve dok te

Teče, krv tvoju da loče i pije...
Ja vidim suze na tvom oku stoje
I glas tvoj čujem, što me bono bije:

"Rojevi moji više se ne roje,
Košnice moje sve su manje, manje,
Jer sve su manja srca djece moje.

Praznika moga jutro sve je tanje;
Pogažena su moja svetilišta;
Plod mojih polja sada tuđin žanje.-Aleksa Santic-

eto JA naprimjer,,,,ja imam kljucni jedan problem?!?!

Mogu li ja ,imam problem :Pazite ja sam Hrvatica,Bosnjakinja i Srpkinja Bosanka :)Sta to znaci?Evo primjer onako cisto primjerno:"Ja sam Hrvatica,rodjena u Vitezu,po roditeljima sam iz Bosne i moji djedovi su iz Bosne. Moja matica je Hrvatska i ja nisam nacionalista vec Jugosloven"??Sta to znaci?Ili :"Ja sam Srbin Bosanac ,nikada nisam bio... u Srbiji ali znam da je preko Drine i moja matica je Srbija i nemoj ti meni nacionalisto jedna bosanska i izdajico srpskog naroda da pricas sta sam ja i sta mi je djedovina"???:)Ili :"Ja sam Bosnjak iz Sjenice i nismo mi vas Bosnjake dosli dzabe braniti da ti meni sada kazes da ja nisam iz Sarajeva i Bosnjak vec Bosanac"?Ili:"Ja sam Bosanac prije sam bio Jugosloven,rodjen u Sarajevu djedovi su mi iz Hercegovine a jedna nane iz Travnika po religiji sam musliman i ova zemlja mi je moja djedovina"Ili:"Ja sam ta i ta ,Bosanka sam,sve moje je u toj zemlji,prije sam bila Jugosloven ali Bosanka,sada sam samo Bosanka jer se Juga raspala,moja religija je moja sloboda,a moje bogatstvo je moje znanje,volim i cijenim sve ljude ove planete:)Sta to znaci?To znaci da ja ne mogu da vjerujem neke stvari ali eto tako je kako je,a vi mislite li sta o ovome?Cisto onako,,,?????

Bosno moja

Bosno, nemoj danas oblaciti na se
Zalosno odjelo, no, krepka i vedra,
Primi kosti svoje lijepe djece carske
...I sahrani toplo u majcina njedra.

...Njima humka to je tvoja dijadema
Velicanstva, slave, ponosa i casti!
Iz te drage humke svakoga ce dana
Jedno novo stablo nase snage rasti.

Ako bi nam kada vjeru ocaj skrhô
Na ovome grobu vjeri bice lijeka,
I svijetla i cista, s nebom u dubini,
Poteci ce snőva kô planinska rijeka.

I dodje li koji stranac da te pita
sta najljepse imas, ti, gorda i vedra,
Pokazi mu svetu humku mucenika,
Kô besceno blago materinskog njedra.
Santic.


Uguseni zrace, u oblaku tuge,
Vihori i b'jesi slomise ti krila,
Boraviste tvoje bjehu sarne duge,
I ticija jata druzina ti bila...


K'o nevini cvijet, puno cednog mira,
U zanosu milom grlili te snovi,
I k'o akord mili andjeoskih lira
Budila te pjesma zvukom zelja novi'.


Netaknuto burom borbe i spoznanja
Zivjelo si mirno u zelji i plamu,
Al' sve zelje drage o kojima sanja
Razduv'o je vjetar u poroz i tamu...


Ruzicasti veo, kroz koji se zudno
Gledalo u prostor zivota i ljudi,
Rastrgla je java i poznanje budno,
Pa satana mrska sad pred nama bludi.


O, dajte mi nazad v'jenac proslih dana,
Vratite mi case, u kojim' sam samo
Osjecao ljubav i vjerov'o sl'jepo
U ljude i Boga sto boravi tamo
Santic.

Sloboda

Sloboda:

Ona će doći! Iz smrti, iz groba,
Iz muka naših vaskrsnuće nebu,
Da zbriše suze ostavljenog roba,
Što ranjen živi o krvavom hljebu...

Ona će doći! Ja vidim: kroz tamu
Probija svjetlost božanskoga lika,
Tirani gnusni dave se u sramu -
Dok lanci pršte silnih mučenika

Ah, moja duša već je ćuti blizu -
Ja vidim njenu božanstvenu rizu
I čujem ropac krvavih Pilata...-Santic.

"А ја кажем: ако би требало да се одржи Велика Србија злочином, ја на то пристао не бих никада; нека нестане Велике Србије, али злочином да се одржава – не. Ако би било потребно и нужно једино да се одржи Мала Србија злочином, ја и на то не бих пристао. Нека нестане и Мале Србије али злочином да се одржи – не. И кад би требало да се одржи последњи Србин, ја да сам тај последњи Србин, а да се одржи злочином – не пристајем, нека нас нестане али да нестанемо као људи, јер нећемо онда нестати, живи ћемо отићи у руке Бога Живога ."

- Његова Светост Патријарх српски Павле


.