Tin Ujevicgledao sam te sinoc,tuzan mrtvu,,u dvorani kobnoj
u tisini svijeca,,,,,
samo kosa tvoja jos je bila ziva,,,pa mi rece :
"miruj u smrti se sniva"
Nocas se moje celo zari i moje vjedje nocas se pote
I moje misli san ozari,umrijet cu nocas od ljepote,
Dusa je strasna u dubini,ona je zublja u dnu noci
Placimo placimo u tisini ,umrimo nocas u samoci
Ne boj se nisi sam ima i drugih nego Ti
Koji nepoznati od Tebe zive tvojim zivotim
I ono sve sto Ti bje,cu i sto sni
Gori u njima istim zarom ,ljepotom i cistotom
Ne gordi se tvoje misli nisu samo Tvoje
One i u drugima zive mi smo svi presli iste putove
U mraku mi smo svi jednako lutali u zraku
Trazenja i svima jednako se dive
Sa svakim nesto dijelis i vise vas je istih
Pamti da je tako od prastarih dana
Svi se ponavljamo veliki i cisti
Kao djeca sto neznaju jos ni svojih imena
I snagu nam i grijehe drugi s nama dijeli
Sni su nasi sami iz zajednickog vrela
I hrana nam je dusa iz iste zdjele
Sebicni je pecat jedan na sred cela.
Ovi jauci ,to nisam ja,premda su zbilja uzdisani,pravi zivtot samo je disan,
jer ja zivim i kad pjesma umre i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog ima i moje sirine.
O JA ja sam od sebe i manji i veci,ja sam moj drugi i moj treci
Ja ne sanjam o sreci,,,,Vid ovog dvojstva i trojstva moga
Ima u meni tmine ,,,no ima i vedrine
==============================
U proljece oci su tvoje bol proljeca
Procvalo stablo procvala grana jorgovana
Oci su tvoje u pozno ljeto suste boje sklada
Boje i igra Igra i sudba
Sudba zaljubljenih
Kaskada
One se u jesen konacno sklope konacno predaju
Vec zrelinom zlatne zetvom podatne
Al' i kad ispijene zaspu zaspat mi ne daju
Sjaj potoniji hoce da potone
U potonjem sjaju
U zaboravu jastuka bijelih u snjegovima se bude
I pocne opet da lude i zacnu da sude
Sijevajuc blijeskom slatkog noza
Treskom drage munje
One su teski upitnici tada
I jos teze sumnje
Oci su velike nekad Siroke od straha
One su ponekad odsutno umorne mrtve
Od dugog gledanja
Nevidljivog
Praha
O ocima tvojim ja ne znam ti eto nista reci
Ako ti na kraju ovo o ocima ipak kazem:
U njima katkad vidim radost
Zbog koje i ja radostan skacem
U njima tugu pokatkad vidim
Zbog koje i sam placem
Ako ti tako na kraju kazem
Mozda ces s podsmijehom kao sto znas reci:
Gledaj me gledaj pravo u oci
Da bolje ti
Lazem
Dizdar
================================================
Jeste li mi rod?... sirocici mali|
Il' su i vas, mozda, jadi otrovali,
ili vas je slabe progonio svet?
Pa dodjoste samo - da kad ljude znamo,
Da se i mi malo bolje upoznamo,
U dvopevu tuznom pevajuci set...
Mi smo male,
Al' smo znale
Da nes nece
Niko hteti,
Niko smeti
Tako voleti
Kao ti;
- Ciju ci|
Moje tice lepe, jedini drugari,
U novome stanu, poznanici stari,
Srce vam je dobro, pesma vam je med;
Ali moje srce, ali moje grudi,
Ledenom su zlobom razbijali ljudi,
Pa se mesto srca uhvatio led.
S belom bulom,
Sa zumbulom,
Saren - rajem,
Rajskim majem,
Cvecem, mirom,
Sa leptirom,
Letimo ti mi
Srca topiti -
- Ciju ci|
Moje tice male, jadni sirotani|
Prosli su me davno moji lepi dani,
Uvelo je cvece, odbego me maj,
A na dusi osta, ko skrhana biljka,
Il' ko tuzan miris uvelog bosiljka,
Jedna teska rana, tezak uzdisaj.
Djura Jaksic,Na Liparu
==============================================
Dragi brate Mićo, ti si Amerikanac, djeca su ti Amerikanci, unuci Amerikanci, žene se kako hoće i s kim hoće, a opet Amerikanci ostaju.
A ja, moj Mićo, imam ti u kući čitavu varicu: sin mi Srbin, snaha Hrvatica, a moji rođeni unučići - kao da si popeo magarca na kobilu - ni tamo ni amo, „strina srpska, a glava hrvatska i obratno. Živimo u Jugoslaviji, a ne smijemo ni beknuti da smo Jugosloveni.
E, čija li je to konjska pamet izmislila da mi je samo znati!
Branko Ćopić
============================================================================
Sindi Sunjo Harfman on Sunday, August 14, 2011 at 5:17pm
Cuj, kad ti je jako tesko, kad te nesto strasno muci
i kad ti je stvarno tesko na ulici i u kuci
daj odmahni lijevom rukom, daj odmahni desnom rukom i odlucno,
cvrsto kreni za necujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema. To ce biti tvoja staza.
Tko zna sto ti sutra sprema taj tvoj put bez putokaza
al' znas to je tvoja cesta sto nekamo ipak vodi i
da na njoj nema mjesta za drugoga.
Zato brodi!
Ako ipak nekad negdje na lud kamen zakoracis,
pa kad glavom o tle tresnes, nemoj zato da se smracis,
vec, molim te junak budi, ko' da nista bilo nije,
pa nastavi svojom cestom jos ostrije nego prije.
A kad ti je zbilja dobro, kad pomislis da si snazan,
smiri malo svoju snagu , ne pravi se jako vazan.
I nastavi svojom cestom, niti lijevo, niti desno,
po sirokom hodaj usko, a napni se kad je tijesno.
I jednog ces dana stici na kraj samog svoga puta.
Tog ces casa mozda biti bez cipela i kaputa,
al ces znati sto si , tko si i koliko zbilja vrijedis.
Da si netko samo zato
sto uporno svoj put slijedis.
Ratko Zvrko
