CAMIL SIJARIC,,,,Pjesme

UNA
Oni koji ne umiju da vole,
neka na Unu dodju -
i zavoljece
Oni koji ne umiju da pjevaju,
neka na Unu dodju -
i propjevace
Oni koji ne zbore - prozborice
kraj Une
Oni koji ne cuju - procuce
kraj Une
Oni koji ne vide - progledace
kraj Une!
ZABORAVIO SAM LJUBAVNE RIJECI
Zaboravio sam ljubavne rijec
i
Koje sam ti onda s
aptao.
Ali pamtim kako bi list
Odozgo s grane
Na tebe,
Na mene,
Pao.

Nec
u otic
i na ono mjesto.
Mogao bi list sa grane da pane
Kao i prije -
A tebe tu nije,
Ni mene.

NADJOH STARCA GDJE LEZI KRAJ KAMENA
Nadjoh starca gdje lezi kraj kamena.
Upitah ga zasto tu lezi, zasto je sam.
Odgovori mi: Zar ne vidim da je u drustvu,
Da je pokraj njega kam.
Kad umrem, veli, kad legnem
Da vjecnim snom spavam.,
Pobosce mi kamen nad glavom,
Pa se na njega navikavam.
sta bih drugo do da slomim drvce.
I bacim ga niz vodu da te nadje.
Nemam nista do to drvce.
Nemam ladje.
Idu putovima svakojakim:
Ravnim, krivim, tankim -
I sve tajnim ...
Uvijek jednako: muz naprijed,
zena za njim.
Gore preko neba isto tako idu
Njihove sjenke: on naprijed,
Ona za njim.
Idu i preko neba putovima
Ravnim, krivim, tankim -
I sve tanjim.
Jedne noci ce, moze biti uz ustap -
Pasti sa neba zvijezda...
I niko u Godocelju nece znati
Da je to
Iz njihovih ruku
Ispao stap.
Gle rane na toj brezi!
Zasjekao sam joj koru
Kad sam bio mali.
Gle, proslo je od tada
Pedeset ljeta,
A rana jos
zarasla nije.
Moze biti stoga
sto je od djeteta.

DAVNO JE UMRO NAS BUBNJADZIJA
Nocu –
Kad tisina groblje pokrije,
Kad vjetrovi ne huje,
Moze da se cuje
Kako bubnjadzija mrtvima
U bubanj bije.

Tad kao da niko ni umro nije.
Tad razdaljina izmedju njih pod
Zemljom i nas gore
Veca nije
Od dvije
Palice bubnjadzije

PADE IZ NEBA OVAN
Pade iz neba ovan.
Kao nekad davno kod svetaca...
Brze po zemlji potekose vode.
Trava poraste.
Slijepi progledase.
Otpadose kraste.
A nije pao iz neba ovan –
Kao sto je nekad kod svetaca bilo.
Do moze biti, moze biti
Od ptice
Krilo.
Ima na nebu jedna zastava.
Nad svima nama stoji.
Ne zna se ko je u ruci drzi, ali
Bog nije.
Kad prodje toliko i toliko ljeta,
I puno, puno kasnije,
Zastava ce ispasti nekome iz ruke
I tad ce da bude kraj svijeta.
Ali zastava dosad
Ne pada,
Do sjena
Njena
Na nas ljude.

* * *

Pred nas
u kucu dohodi nocu
Nekakav nevidljivi covjek.
Iznesemo mu pred prag hljeba
I vode.
A ne vidimo ga ni kad dodje,
Ni kad ode.
Pas na njega ne laje:
Nas pas jedini zna da taj
Hljeb i vodu
Dajemo nekome
Svome...

* * *

Pricao je on mudre price
O ljudima.
A o njemu pricali da zna
Sve sto na svijetu nema -
Ili sto ima.
Vracali su se od njega,
Povijeni od mudrosti,
Kao da su pod tovarima.
zalili su se zatim svojim zenama:
Tesko nama -
sto smo ljudi!

* * *

Pokuca neko noc
u na moja vrata.
Nista se zatim ne dogodi,
do sto se
Jos vise stavni mrak,
Do sto cuh glas:
- Daj mi konak!
Nikoga pred vratima nije bilo.
Nije ni pasce zalajalo -
I znam sta je:
Na nase umrle, kad nam nocu
Dodju pred vrata,
Pasce ne laje.
Ti nas
i umrli - o pusti jadi!
- hoce
Da bar jednu noc
sa nama zivima -
Bar jednu
Prenoce.
Ne cujemo im korak.
Jer sjenke su -
Do kroz mrak:
- Daj mi konak.

* * *

Da li sanjate vi nas
i stari, vi umrli, o tome
sta kod nas zivih na Sipovicama ima?
Nema nista kod nas, bas nista,
Do sto dokoni po nebu brojimo zvijezde:
Da vidimo koliko ih ima.
Do sto dokoni sjednemo oko ognjista
I pricamo o vama
Mrtvima.
Nema nista kod nas, bas nista,
Do sto pobjegnemo pod drvo kad kisa pada -
I tada,
Vi nas
i mrtvi, vi vrli,
Zamisljamo kako smo pod
Drvetom
Zaspali na kisi
I umrli.

* * *

Dodje nas ratnik iz rata u Grckoj
I donese grcku tepsiju i po tijelu
Rane.
zene mu rekose da mu tepsija
Iz Grcke ne valja, jer je plitka.
Mi mu rekosmo da mu ni rane
Iz Grcke ne valjaju, jer su plitke.
Rekosmo mu:
Mi bi smo ti kod kuce zadali dublje
Rane.

* * *

Taj muz i ta njegova zena su iz Godocelja
U prosnju idu zajedno,
Muz naprijed, zena
Za njim.
Idu putovima svakojakim:
Ravnim, krivim, tankim -
I sve tanjim...
Uvijek jednako: muz naprijed,
zena za njim.
Gore preko neba isto tako idu
Njihove sjenke: on naprijed,
Ona za njim.
Idu i preko neba putovima
Ravnim, krivim, tankim -
I sve tanjim...
Jedne noci ce, moze biti uz ustap -
Pasti sa neba zvijezda...
I niko u Godocelju nece znati
Da je to
Iz njihovih ruku
Ispao stap.

* * *

Bili su silni ti nas
i stari.
Prica se da su jahali gole konje,
Jer su se pod njima lomili samari.
Ako im se na putu nasla rijeka,
Oni je preskoci u jedan skok.
Ako im se na putu naslo stablo,
Oni ga iscupaj i baci niz potok.
Prica se da su rano lijegali, a ustajali u zoru.
Da su noc provodili sa po pet, po sest zena.
A djece imali koliko ovaca u toru.
Bili su silni ti nasi stari.
Kad u kuci zapjevaju, lampa se tulila.
Kad kroz goru zapjevaju, gora se lomila.
Zato danas kod nas ne rastu gore.
Niti se lampe nocu pale -
Jer bojimo se da bi iz grobova ustale
Te nase stare budale i zapjevale.

* * *

Imamo silne djevojke u Sipovicama.
zanju jecam zito i pjevaju,
Pjevaju.
Jeleci im na prsima pucaju.
Kosulje im prskaju.
Kidaju se petlje.
Ne mare za jeleke.
Ne mare za kosulje.
Pjevaju, pjevaju nase
Djevojke
Iz Sipovica.
Jecam zito zanju.
Tako danju...
A nocu izadju na mjesecinu,
Po zelenoj, po rosnoj travi popadaju,
Prstima prsa prste,
Iz kose kidaju uvojke
I vriste, vriste od muke sto su
Djevojke
Iz Sipovaca.

* * *

Znam -
Znam da se u ovu kasnu jesen,
U prekasnu jesen
Na Sipovicama sipci crvene.
Da hoce vjetar bar malo - bar malo
Njihove boje nanijeti na mene,
Na ruke,
Na lice -
Jer vidim da se ove jeseni
Posljednji put za mene
Crvene
sipci iz Sipovica.

LAZA KOSTIC,Santa Marija della Salute

Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.\

Zar nije lepse nosit' lepotu, svodova
tvojih postati stub, nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub; tonut' o brodu, trunut'
u plotu, djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?

Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.

Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?

Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led, sve mi to nudi
za cim god ceznu', jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.

Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.

Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.

Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece,
lud, utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!

U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.

Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.

U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.

A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.

A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.

SARAJLICEVO,,Cazim Musa Catic,,,

Ja pjana od umora i nevidim nista,,,,,Ti mislis da si oduvjek bio a ja upravo stigla!!
by Sindi Sunjo Harfman on Wednesday, July 6, 2011 at 11:50pm
U ove crne dane,
zloslutne, majske,
moja ti ruka
iz daleka mase.
I srce moje
malu hvalu sapuce
za one koje smo voljeli,
za sve nase kiko!..DOBAR DAN onima sto me mrze,DOBAR DAN onima sto me u srcu drze,DOBAR DAN onima sto me vole,DOBAR DAN onima sto me mole,DOBAR DAN onima sto me mrko gledaju,DOBAR DAN onima sto me ocima streljaju,DOBAR DAN onima sto zamnom lude,DOBAR DAN onima sto mi ne mogu nista a od bjesa hoce da polude...DOBAR DAN ljubavi prosla,DOBAR DAN i Tebi sto si jucer dosla,DOBAR DAN Tebi i meni,DOBAR DAN njemu i njima....DOBAR DAN SVIMAAAAAAA========================================

==============================, 2011 at 2:52pm
LJUBAVI
O ljubavi, rajska kapljo bajna,
Cisto vrelo miline i cara,
O ljubavi, tajanstvena slasti,
Vrela iskro besmrtnoga zara!
Dok jos bijah bezazleno cedo,
U kol'jevci sanjajuci sánke,
Ko kroz maglu gledao sam tebe,
A u slici moje mile majke.
Tihom pjesmom ljuljkala je mene,
Cjelovima draskala mi lice,
I na zarke stiskala me grudi,
Lijevajuci suze radosnice.
Pod tvojijem uzvisenim dahom
Rasla su mi golusava krila, -
Hej ljubavi, ti si prva meni
U zivotu hraniteljka bila!...
Kad sam bio nestasni djecarac,
Pun radosti i nevine sale,
Tvoja krila nosila su mene
Medj' djecicu - medj' drugove male.
Veselo smo smijali se tada,
A katkada i suzice lili;
Ali i plac i smijanje nase
To su samo tvoji zvuci bili!...
Ah, kad bijah vatreni momculjak,
Sto ga srce u asikluk zove,
Po obzorju mladog mi zivota
Ti najljepse slikala si snove.
Prijestolje usred mojih grudi
Gradila si prvome sevdahu
I medj' jasne dizala me zv'jezde
Na svojemu toplome uzdahu.
Pa s tog visa sav sam svijet gled'o
Kao izvor srece i miline;
Moja mladost - to tek odsjev b'jase
Tvoga zara i tvoje topline...
Silni udes kad me celik-rukom
Otrgnuo sa majcinih grudi,
Lutao sam po tudjemu svijetu,
Kao listak kad na vjetru bludi.
Vis glave mi pucalo je nebo,
A pod nogom zemlja propadala;
Al ti tad si kao andj'o cuvar
Za svoje me krilo zaklanjala.
Ti i danas, o ljubavi mila
Cisto vrelo miline i cara,
Ti i danas na srcu mi goris
Kao iskra besmrtnoga zara.
Ti si sunce na obzorju mome
Ti si mehlem mojih rana ljuti'
Tvojim cv'jecem, tvojim blagim sjajem
Svi su moji obasjani puti.

Musa Cazim Catic
===============================================

CHARLS BUKOVSKI

by Sindi Sunjo Harfman on Monday, April 18, 2011 at 7:31pm
''Prije neki dan
razmišljao sam o svijetu bez mene.
Svijet tjera i dalje po svome i radi ono što radi.
A mene nema! Jako čudno.
Zamisli kamion za smeće koji dolazi i kupi smeće, a mene nema. Ili novine bačene pred vrata, a mene nema da ih pokupim. Nemoguće. Ili još gore, kad prođe neko vrijeme poslije moje smrti, tada će me neko istinski otkriti. Svi oni koji su me se bojali ili su me mrzili dok sam bio živ, najednom će me prigrliti.