U svitanju umoran korak beznadno cuti. Zvezde nad glavom davno zaspale... Tvoju daljinu bolno slutim i dusom setne, pevam madrigale. Nismo se mila susreli na nebu. Ispod duge je drugi prosetao par. Od nase ljubavi oba srca zebu i nista ne ostade zv...ezdama na dar. Danas mi srce zeleno kò trava. Dusa cista o tebi snije... U meni tvoja misao spava i neznom ceznjom, dan tvoj grijem. Gorko sam po zemlji hodim. Tvoje je nebo u mome oku. Kroz tuge jutros, nesanicom brodim, gledam te lepu i cednu, kò more duboku. Pozeleh u casu srece neke da te zagrlim opet, kò davno prije. Da tvoje ruke, svilene i meke na dusu jutros, s ljubavlju privijem. Ne umem jutros, vec da tiho pevam. Nezniji od trava po kojima hodim. Da te dozivljem, o tebi da snevam i tugama mojim, uzalud da brodim./
=====================================================================================Iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim
-Zeljko Krznaric-
No comments:
Post a Comment