Iznad pobjeda
Iz godine u godinu slusam urlik o pobjedi, a sve je manje kruha na svijetu i snage u ljudima, dok zemljom prolazi laz o pobjedi.
Vasa pobjeda ima nisko celo i crvene oci. U pobjednika je nemiran pogled. Prokleto je vase ognjeno pobjednicko vino. O, ne okrepljuje ono i ne veseli!
Bog drzi ruku na tjemenu pobijedjenih a pobjednik je sam i njegova radost plamti i gasne. Sve sto je nade, utjehe i ljepote na svijetu otkriva se ocima pobijedjenih; pobjednici su slijepi, drhte i gore, i nemaju nista do svoje divlje plamene radosti iza koje ostaje pepeo.
Jer sta su drugo danasnje pobjede nego sutrasnji porazi? U ocima covjeka samca nema dobivenih ni izgubljenih bitaka, nego u svim ratovima jednako: dobivenim kao i izgubljenim, jedno porazeno covjecanstvo.
Vjetrovi putuju i kise idu, dobre i plodne, uvijek jednake,a zastave se polako rastacu i cijepaju; i boje blijede i sve se zaboravlja a covjek ostaje uvijek isti, pognut pod bolom i ustrajan u radu; venu vijenci i trunu zastave a ostaje covjek koji sije i radi i kisa koja mu pomaze. Ko ce pobijediti covjeka?
To je samo Bog nacas okrenuo lice i ostavio svijet u tami, a vi urlate: pobjeda, ali pobjede nema, nego jedna mala krvava laz i jedna velika nesreca.
Ti pobjednici su blijedi sa velikim ruznim ustima, a krvi im je nasjela na oci, ali ce ih postidjeti jednog jutra more svojim mirom i njive svojom svetom tisinom.
Sve je to samo kratak ruzan san, taj govor o pobjedama. Nema poraza ni pobjeda nego uvjek i svuda, kod porazenih jednako kao i kod pobjednika, napacen i ponizen covjek.
Ivo Andric
Srodne novice:
CRKVE, DZAMIJE, KRIZEVI, KRSTOVI, MUNARE I ZVONICI: Jebes skole i bolnice - gradimo mrznje ucionice
KULTNE RECENICE SARAJEVSKE OPSADE: "Nedime dragi, sta nam ovo rade"
Stulica za lektiru!
========================================================
"Od samog pocetka"
Tako ona dolazi uvijek sa ljupkom salom, sa muzikom ili mirisom.
(Muzikom slucajnog, usamljenog zvuka koji izgleda neobican i znacajan,
mirisom cijelog jednog prjedela ili sjeverca koji nagovjestava prvi snijeg.)
...
Ali ja sam navikao da je i ne ocekujem, da sav utonem u slast koju
daje beskrajni trenutak njenog javljanja.
A to sto se ne pojavljuje , sto ne postoji, to sam preboljeo kao bolest
koja se boluje samo jednom u zivotu.
Da, ona se javlja gotovo iskljucivo u vremenu od kraja aprila pa do
pocetka novembra.
Preko zime vrlo rijetko, i tada opet u vezi sa suncem i svjetloscu.
I to, kako sunce raste, tako njena javljanja bivaju sve cesca i zivlja.
U maju rijetka i neredovita.
U julu, avgustu gotovo svakodnevna. A u oktobru , kad je sunce zitko
i kad ga covek pije bez kraja i zamora kao da pije samu zedj, ona se
gotovo ne odmice od mene dok sjedim na trerasi......
Poucen svojim dugim iskustvom , ja znam da ona spava u mojoj sijenci
kao u cudesnom logu iz kog ustaje i javlja mi se neredovno i
neocekivano, po zakonima kojima je tesko uhvatiti kraj.
Cudljivo i nepredvidljivo, kako se samo moze ocekivati od stvorenja
koja je zena i avet.
-Jelena zena koje nema-Ivo Andric-
No comments:
Post a Comment