Bosno moja

Bosno, nemoj danas oblaciti na se
Zalosno odjelo, no, krepka i vedra,
Primi kosti svoje lijepe djece carske
...I sahrani toplo u majcina njedra.

...Njima humka to je tvoja dijadema
Velicanstva, slave, ponosa i casti!
Iz te drage humke svakoga ce dana
Jedno novo stablo nase snage rasti.

Ako bi nam kada vjeru ocaj skrhô
Na ovome grobu vjeri bice lijeka,
I svijetla i cista, s nebom u dubini,
Poteci ce snőva kô planinska rijeka.

I dodje li koji stranac da te pita
sta najljepse imas, ti, gorda i vedra,
Pokazi mu svetu humku mucenika,
Kô besceno blago materinskog njedra.
Santic.


Uguseni zrace, u oblaku tuge,
Vihori i b'jesi slomise ti krila,
Boraviste tvoje bjehu sarne duge,
I ticija jata druzina ti bila...


K'o nevini cvijet, puno cednog mira,
U zanosu milom grlili te snovi,
I k'o akord mili andjeoskih lira
Budila te pjesma zvukom zelja novi'.


Netaknuto burom borbe i spoznanja
Zivjelo si mirno u zelji i plamu,
Al' sve zelje drage o kojima sanja
Razduv'o je vjetar u poroz i tamu...


Ruzicasti veo, kroz koji se zudno
Gledalo u prostor zivota i ljudi,
Rastrgla je java i poznanje budno,
Pa satana mrska sad pred nama bludi.


O, dajte mi nazad v'jenac proslih dana,
Vratite mi case, u kojim' sam samo
Osjecao ljubav i vjerov'o sl'jepo
U ljude i Boga sto boravi tamo
Santic.