Mesa

‎
"Smisao je gorak: covjek treba da se odrece svega sto bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razocarenje neizbjezni. Moramo se odreci ljubavi, da je ne izgubimo. Moramo unistiti svoju ljubav, da je ne uniste drugi. Moramo se odreci svakog vezivanja, zbog moguceg zaljenja.
Misao je surovo beznadna. Ne mozemo unistiti sve sto volimo, uvijek ce ostati mogucnost da nam to uniste drugi."
Mesa Selimovic

TAJNA O SVIJETU--------....i LICNO. S MESOM ,,,,,
,SVIJET MI JE ODJEDNOM POSTAO TAJNA I JA SVIJETU,,,,,,,,,,,,,,STALI SMO JEDAN PREMA DRUGOM,ZACUDJENO SE GLDAMO,GLEDAMO SE I NERASPOZNAJEMO SE,
NI NERAZUMIJEMO SE - VISE!! NEKI SU GLUHI NA TUDJE RIJECI , ONI SU NESRECA I SEBI I DRUGIMA---AL , UVJEK TREBA POKUSATI,,,PITACETE; ZASTO,,,,PA , NIZASTO ,,DA BUDE MANJE GLUHO I PUSTO,

Ja ne biram ono sto imam,nebiram ustvari nista, ni rodjenje, ni porodicu, ni ime,,,ni grad,ni kraj ,ni narod,,,meni je sve nametnuto,Jos je cudnije sto to moranje pretvaram u ljubav,jer nesto mora biti moje zato sto je sve tudje.I prisvajam ulicu i grad,kraj i nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva.Zbog straha od praznine od svijeta bez mene,ja ga otimam ,ja mu se namecem,a mojoj ulici je svejedno i nebu nada mnom je svejedno,,al necu da znam za to svejedno...dajem im svoje osjecanje udahnjujem im svoju ljubav da mi je vrate.

A,,ZIVI , ZIVI NE ZNAJU NISTA, POUCITE ME MRTVI KAKO SE MOZE UMRIJETI BEZ STRAHA ILI BAR BEZ UZASA,,JER I SMRT JE BESMISAO KAO I ZIVOT1



SVE JE MOGUCE,SVE JE NA DOHVAT RUKE,SAMO SE COVJEK NE SMIJE PREDATI......"Tesko je dok se odlucis,tada sve prepreke izgledaju neprolazne,sve teskoce nesavladane.Ali kada se otkines od sebe neodlucnog,kada pobjedis svoju malodusnost,otvore se pred tobom nesluceni putevi i svijet nije vise skucen i pun prijetnji.
Kako su ljudi nesavrseni.
Ne mogu da zive sami,postoje samo kao jedna polovina.
Drugu traze u zeni, u drugom covjeku,u lazi.
Potrebna mi je ta druga polovina,a o njoj nista ne znam.
Drugi covjek je zatvorena kutija i nista iz njega nece izaci ako to on ne zeli.
Mi mozemo da stojimo pred tajnom danima,nista nam se nece otkriti.
Nepotpuni smo,a zatvoreni.
Postali smo neprirodni,odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad,ko zna kakvi,izgubili smo nevinost.
Ljudi misle zlo jedan drugom.
Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj cistoti.
Postojao je neki filozof koji je to predlagao ljudima.
Nisu ga poslusali.
Smatrao sam duznoscu i srecom da sebe i druge cuvam od grijeha.
I sebe,uzalud je kriti.
Grijesne misli su kao vjetar,ko ce ih zaustaviti?
U cemu je poboznost,ako nema iskusenja koja se savladavaju?
Covjek nije Bog,i njegova snaga je bas u tome da suzbija svoju prirodu,tako sam mislio,a ako nema sta da suzbija,u cemu je onda zasluga?
Sada o tome mislim drugacije.
Na koljenu mi je hartija koja mirno ceka da primi moj teret,ne skidajuci ga s menei ne osjecajuci ga sama,preda mnom je duga noc bez sna,i mnoge druge noci,na sve cu stici,sve cu uciniti sto moram i da se opustim i da se odbranim,zurba nije potrebna,a vidim da ima stvari o kojima mogu pisati sada,i poslije mozda nikad vise.
Kad dodje vrijeme,i zelja da se kazu druge,i one ce doci na red.Osjecam kako stoje nagomilane u magazama moga mozga,i vuku jedna drugu,jer su povezane,nijedna ne zivi sama za sebe,a opet ima nekog reda u toj guzvi,i uvijek jedna,na znam kako,iskace izmedju drugih i izlazi na svijetlo,da se pokaze,da osine ili utjesi.Ponekad se guraju,nasrcu jedna na drugu,nestrpljive,kao da se boje da ce ostati nerecene.
Polako,za sve ima vremena,dao sam ga sebi,a sudjenje ima suocenja i svjedocenja,necu ih mimoici,i moci cu na kraju da donesem presudu sam sebi,jer sam ja u pitanju,niko drugi samo ja.
Svijet mi je odjednom postao tajna,i ja svijetu,stali smo jedan prema drugome,zacudjeno se gledamo,ne raspoznajemo se,ne razumijemo se vise"... M.Selimovic
=======================================================================
==========================================================

Svijet je postojao prije ljudi, postojaće i poslije ljudi.Ali,šta se to nas tiče ? Neka o tome brinu bića koja ce tada živjeti.Mi svoju brigu ne možemo prepustiti nikome , i moramo se učiti moći ljubavi , da od života ne stvorimo mučilište.
Što se tiče duše , i on je mislio o tome , jer se teško oteti strahu i nespokojstvu zbog kratkog života i zbog nestanka u nepoznatoj tami večnosti. I razmisljajuci,ucinilo mu se da postojeći red čovjekovog rasta i razvitka nije pravedan.Čovjek se radja kao nevino dijete , koje ne zna ništa o sebi , o svijetu , o grijehu , o poniženju , o prestižu , sve mu je novo i svježe , sve mu je divno jer mu je duhovni život nerazvijen.
Poslije živeci,stiče iskustvo,veoma dugo, veoma naporno, i čim potpuno sazri javlja se misao o smrti. Umire slab, izmoren, očajan,pritisnut mislima o krivicama koje je sebi natovario na vrat, nezadovoljan zbog onog sto nije učinio, jer je to samo želio i nije se usudio, izbezumljen zbog besmisla iza sebe i neprozirne tajne ispred sebe.

Smrtno uplašen,bez oslonca koji bi mu mogla dati samouvjerenost, da je živio jedino po odlukama svoje čiste savjesti ,očajnički misli o vječnoj duši, o trajanju bez prestanka , o mogućnosti da negdje i nekad nađe ipak neki smisao.Tako završava neslavno,potpuno dotučen.
A koliko bi bolje bilo da se rađamo kao starci, da polako postajemo sredovječni, postepeno zaboravljajući prvobitni strah od smrti, pa oslobođeni mladići, dovoljno lakomisleni da ni o čemu ne mislimo suviše ozbiljno, pa bezbrižna djeca, a da umremo kao novorođenčad, ne znajuci ništa ni o čemu, čisti kao zametak. Kakva bi to divna i slobodna smrt bila !

Ali kada ne može biti tako, spas je u osvajanju ljubavi i čovječnosti. Tako se lakše živi i lakše umire."...


Tvrdjava ~ Meša Selimović